Hunger Artist

Te žene
što dišu uz ivicu
trepere u nemiru
jer žele očajnički da zasluže
da budu izabrane
da zauvijek životare iluziju ljubavi
(ah ljubav!)
(ah ljubav!)
sve te žene što plaču na ivici
pomalo su Ja
gole Mahe
i Odaliske
i Prijateljice
sa kojima slobodoumni muškarci Doručkuju na travi



Sve one obožavane na kanabeu
majstora
virtuoza
zaljubljene u tajnu koju im obećava
podatnost rumene boje medjunožja
na otkrivenom platnu
nagradjenom na Salonu
sve one koje se čitaju u redovima pjesnika
i otimaju se za posvećenu ljubav
pomalo su Ja



Jedna za drugom
po redu
svlače sa sebe misteriju
poput Šileovih dama za uživanje
koje bestidno šire bedra
vjerujući da su Muze obnažuju se



Sve one kojima sam nalik
primajući naklonost da bi jedna od druge krale
sve one
nalik meni
povremeno se narugaju svojim suzama

ne da mi se čitati, ne da mi se pisati, ne želim jesti, sve je loše, loše, loše, sve je bolno... a ja se pred svima pretvaram da je sve u redu. fuck everything, nikada oni neće razumjeti. mrzim se... nitko me nikada ne bi mogao voljeti ni upola koliko se ja mrzim...

Zeznula sam. Jako. Onak baš sam zeznula. Sve sam upropastila što je možda čak i moglo biti... Ako se ikad više i bude htio vidjeti sa mnom, to će biti samo zato... ma onako iz sažaljenja. Ne želim ni pomisliti što sad misli o meni, kakva li sam ja luđakinja...
Ali u moju obranu... zbunjena sam, jako. Jako, jako! Trebam se kao prepustiti psihijatru i njegovim savjetima, a on mi otvoreno kaže "Taj ti dečko ne treba u životu". I što bih ja sad trebala, kad ja i dalje mislim da mi on baš treba u životu? I naravno onda želim zadovoljit obje strane, i upropastim sve. Ne želim zapravo o tome govoriti jer mi je teško i ne želim to ponovo proživljavati. Tako me nešto steže u grudima, neka praznina. Stalno držim prekrižene ruke da se ne raspadnem.
Mi i dalje komuniciramo, M i ja, ali to je tako napeto i službeno uf... Sad ću konačno pustiti... stvarno ću pustiti da stvari idu svojim tokom, prestat ću forsirati. A to mi je tako teško, zato jer sam ja control freak. Moram sve imati pod kontrolom i moram svaki aspekt života imati sređen i znati na čemu sam, moram sve riješiti odmah i sad! I ako nešto ostane onda ja noćima ne spavam zbog toga i vrtim to po glavi i smišljam rješenja... a u ovakvom slučaju kad nešto čekamo da se vidimo, a u međuvremenu se čujemo ja uspijem sve zeznuti. Sad nije više bitno. Kako ono jako pametno kaže Gibo? "Koliko krivih riči pobigne kroz zube, a ko će ih stić?! Ka i perje bačeno u vitar, ne moš pokupit." E to je baš tako. To je mojoj mami jedan od njegovih najdražih stihova, a ja nikada nisam mogla shvatiti zašto. Uvijek sam mislila da samo oni koji nemaju kontrolu nad sobom, i samim time za mene su slabići, niža vrsta, mogu izgovoriti nešto stvarno strašno, a poslje se kajati. E sad sam i ja među nižom vrstom. Toliko toga se desilo da više nisam ja. Moj život je na čekanju. Kao da sam pala u duboku crnu rupu i više ne znam izaći iz nje. čekam da netko pruži ruku, nadam se nekako da će to biti psihijatar. Zapravo on mi neće pružiti ruku, on će staviti ljestve u rupu, a ja ću sama izaći. Ali eto sad sam shvatila koliko sam izgubila kontrole nad sobom da sam izgovorila neke stvari koje inače ne bih. I da ni sama više ne znam što radim, kako se mahnito ponašam prema ljudima ni što stvarno želim.
Ali počet ću skupljati te komadiće života, tu razbijenu sliku i od nje slagati neku novu. Mislim da je to bio problem, pokušavala sam složiti onu staru sliku, ali nekih komadića, i to bitnih, jednostavno više nema... Moram poraditi na toj novoj slici.

Rekla sam M-u što je shrink rekao, zapravo, rekla sam mu samo mali djelić, tek jednu rečenicu (ali uh koja tako dobro to sumira), zato jer komuniciramo sms-om pa je nezgodno...
i on mi na to kaže da je shrink na neki način u pravu, ah i još se nasmije, stavi lol... wow, ja umirem otkako mi je shrink to sve tako sumirao i servirao, a njemu je to zabavno... i guess that's all i needed to hear.
i pitao me što ja mislim o tome, pa sam mu rekla da ja ne želim biti na audiciji, jer da me nije broga jesam li njemu ili bilo kome drugome na svijetu dovoljno dobra, jer sam dovoljno dobra sebi.
to naravno nije istina, sebi prvoj nikada neću biti dovoljno dobra, ali ne mogu mu ni dopustiti da mi gazi to moje jadno srce baš stalno... shrink je u pravu, ako me nije htio onda, neće me htjeti ni sada.
i on mi odgovori "pa ok, jesam li ja rekao da moraš? do what u think is right and best for you"

aaaah... that hurts, it hurts real bad. kao da se njega ne tiče, pa ne mora ništa reći o tome, sve prepušta meni, kao da je to moja odluka, a zapravo je njegova... i davno ju je donio...
radi se upravo o onome što je freya rekla, zbog jednog lijepog mi zaboravljamo sve ružno i bolno, dovoljno je da on kaže jednu lijepu riječ i ja se topim i sve zaboravljam... tužno, tužmo...

znate o čemu maštam... za godinu dana, za pola godine... ja ću biti dobro, sredit će me ovaj shrink, dobar je on, više neće biti ane u mom životu ni ove autodestrukcije, jer iza toga, iza ane i njene tame sigurna sam da se krije sjajna osoba... par puta je znala izaći na površinu pa sam je upoznala... i sviđa mi se ona. nju je i on upoznao u početku...
e jednom, jednom će biti samo ona... i bit ću u nekoj knjižari, gledati knjige, i on će biti tamo, i vidjet će me... i prići će mi kao da se nikada ništa nije desilo, kao da se ne poznajemo... prići će mi i upoznati se sa mnom s nekim neobičnim uletom, tipa da je u prošlom životu poznavao djevojku koja je čitala chic lit... i pozvat će me na kavu, i upoznat ćemo se ispočetka... and we'll live happily ever after lol

to bi tako bilo da je život film... je li netko gledao eternal sunshine of the spotless mind? ah, ovo gore je moj savršeni scenarij za naš happy ending... znam da se neće ostvariti, jer ono što je u mojoj nije u njegovoj glavi... ali snovi su sad sve što imam...

na onu zadnju poruku mu nisam odgovorila, nemam riječi... i neću mu više pisati, nemam mu što reći... ne dok se on prvi ne javi.
zar on stvarno ne vidi koliko me vrijeđa?
zašto mu je tako teško otvoreno reći, želim te ili ne želim te.
zašto muškarci ne shvaćaju da je tako lako ispričati se? da žene praštaju sve? da samo treba reći "hon i'm sorry, i was an ashole to you, but i want you, i want this, i want us, no auditions" ili "i don't want you, i don't like you enough, let's just be friends".
a stvarno bih voljela da ostanemo prijatelji, barem formalno, uf barem na glupom fejsu... samo zbog jednog razloga, da uvijek mogu provjeriti da je dobro i da je sretan, samo to moram znati.
da ubijat će me svaki put gledati njegove silne obožavateljice (a ima ih poprilično) i buduću curu, ali moram znati da je dobro i da je sretan...

a ja opet ostajem s anom... i ne idem odavdje, ne idem od ovog psihijatra (koji je najbolji od svih do sad) dok to ne riješimo.... ne želim je, ne želim je više, nikada je nisam željela...

Moj shrink je danas rekao nešto pametno, nešto jako pametno… pričali smo o njemu… da, da, opet on… zovimo ga M. Dakle, pričali smo o M-u, i ispričala sam mu cijelu priču… I što mi je čovjek na to rekao?
Vjerojatno neću točno citirati od riječi do riječi, ali manje – više da jer mi se to ipak urezalo u pamćenje…

“Nakon svega što si mi ispričala, sad mi samo objasni zašto ti želiš biti s tim čovjekom? Zašto želiš biti s nekim tko nije mislio da si dovoljno dobra prvi put? S nekim tko te odbacio? Zar si na audiciji (uf upotrijebio je taj izraz koji sam i ja prije koji dan, zar je tako očito?!)? Kakav te to mazohizam tjera da budeš s nekim tko te očito ne želi, s nekim tko ti daje drugu priliku kao iz milosti. Ako sam ja dobro shvatio (a je :( ) on je taj kojemu nešto nije bilo po volji, a ne ti. Ti si htjela nastaviti, on nije. I zašto si ti onda dopuštaš da se netko tako ponaša prema tebi? Zašto si dopuštaš da te stavlja u situaciju da se ne osjećaš dovoljno dobrom? Zato jer on misli da nisi dovoljno dobra za njega? Kakva ti to bol treba u životu da se vežeš za nekoga tko te ne cijeni dovoljno takvu kakva jesi, a divna si. I mogu ti ja i svi drugi to ponavljati milijune puta, ali ti nam nećeš vjerovati, nego ćeš se opet priklanjati jedinom mišljenju koje je loše. Zašto kad se radi o ljubavi ljudi uvijek vjeruju svojim najgorim kritikama a ne najboljim? Zašto bi ti trebao čovjek koji te tako odbacio, koji je zaključio da mu nisi dovoljno dobra i koji te stalno podsjeća na to? Ne razumijem kakav to spoj vi imate dogovoren? U čemu je sad stvar? On će nešto zaključiti iz toga da te vidi na dva – tri sata? Promijenit će cijelo svoje mišljenje? U dva sata će zaključiti želi li biti s tobom ili ne? Ja mislim da je on svoju odluku već donio, a ti se mlada damo zavaravaš držeći se za rub njegovog kaputa, nadajući se da ćeš jednom biti dovoljno dobra za njega.
Tebi se dogodilo toliko tragedija ove godine, da ti se divim da uopće stojiš na nogama, a ne da funkcioniraš kao ljudsko biće. Malo tko može i zamisliti to što si prošla, a još manje njih bi to preživjelo. I ako on ne može shvatiti da imaš loše razdoblje u životu, ma i da nemaš, i da si uvijek takva, ne može te jedan dan željeti, a drugi tek tako odbaciti. Ne možeš to nikome dozvoliti. On te ne voli. Takav čovjek te nikada neće moći voljeti.”

I tu sam se onda ja ubacila i rekla “Ali on me volio”, pa je on nastavio…

“Ako te netko tako brzo može prestati voljeti, zbog toga jer si taj dan šutljiva ili si nervozna ili zbog bilo čega drugog, onda te nije volio. Ako netko jedan dan prema tebi može biti tako divan i obećavati ti “zauvijek” a drugi dan postati natmureni gad, ja ne shvaćam zašto nisi pobjegla glavom bez obzira. Ne treba ti to u životu. Ne smiješ se dovoditi u takve situacije. Nakon svega što si prošla stojiš na rubu, i ako te netko još samo malo gurne, bojim se da ćeš pasti, a onda će biti kasno”.

I opet ga ja prekinem i kažem mu “Ali on kaže da mu je stalo”, a on nastavi…

“Da mu je stalo, to bi dokazao. Ne razumijem zašto on misli da će donijeti nekakvu odluku kad te vidi na dva sata… vidio te je, ti si ista osoba, sve zna o tebi, taj dečko ima sve informacije koje treba da bi donio odluku, taj spoj neće ništa promijeniti, samo će tebi slomiti srce i toga se bojim”.

I nakon svega toga, a to je bilo prije nepunih sat vremena… ja sad sjedim s knedlom u grlu, suznih očiju I ne znam što da radim… koliko god si ja to poricala, u pravu je.
Više ne znam što da učinim, zapravo bih najradije javila M-u da sve otkazujemo jer shrink je u pravu… na žalost u pravu je.